Što je zapaljivi plin? Postoji veliki izbor zapaljivih plinova, ali svi imaju jedan zajednički nazivnik: zapaljivi plin će gorjeti ako je u prisutnosti/mješavi oksidansa i uz izvor paljenja.
Definicija zapaljivog plina je: Zapaljivi plinovi su eksplozivni kada su pomiješani sa zrakom ili kisikom u pravim omjerima. Primjeri zapaljivih plinova su propan, vodik, butan, metan, etilen, acetilen, amonijak, etan i silan.
Dakle, odgovor na pitanje što je zapaljivi plin sada znamo, ali koje je ispravno tumačenje? Definicija zapaljivog plina je: Zapaljivi plinovi su eksplozivni kada su pomiješani sa zrakom ili kisikom u pravim omjerima. Primjeri zapaljivih plinova su propan, vodik, butan, metan, etilen, acetilen, amonijak, etan i silan. Zapaljivi plin može biti poznat i kao zapaljivi plin. Oba naziva znače isto.
Vodik je trenutno vjerojatno najpoznatiji zapaljivi plin. S globalnom energetskom tranzicijom s fosilnih goriva na, između ostalog, vodik, ovaj plin postaje sve poznatiji. Vodik se koristi kao gorivo za pokretanje nuklearnih reakcija koje im omogućuju da gore milijardama godina. Vrlo je zapaljiv kada se pomiješa s kisikom.
Butan plin C4H10 je zapaljivi LPG (ukapljeni naftni plin) koji se uglavnom koristi za kuhanje, gorivo u upaljačima i kao kalibracijski/ispitni plin. Izobutan je izomer plina n-butana. Kao i butan, izo-butan je, između ostalog, propan, LPG (ukapljeni naftni plin). Izobutan ima istu kemijsku formulu (C4H10), ali izobutan ima drugačiji raspored atoma.
Metan je kemijski spoj kemijske formule CH4. To je hidrid skupine 14 i najjednostavniji alkan te je glavni sastojak prirodnog plina. Relativno obilje metana na Zemlji čini ga atraktivnim gorivom. Međutim, njegovo hvatanje i skladištenje predstavlja izazove zbog njegovog plinovitog stanja u normalnim uvjetima temperature i tlaka. Koncentracija metana u Zemljinoj atmosferi porasla je za oko 150% od 1750.
Kao što je spomenuto u definiciji zapaljivih plinova, postoje različite vrste zapaljivih plinova. Plinovi koji će gorjeti pod pravim okolnostima su propan, vodik, butan, metan, etilen, acetilen, amonijak, etan i silan.
Skladištenje zapaljivog plina zahtijeva više mjera opreza od uobičajenih vrsta plina. Zbog činjenice da su propan, vodik, butan, metan, etilen, acetilen, amonijak, etan i silan plinovi zapaljivi, a samim time i opasni plinovi, neophodno je skladištiti te plinove sigurno i ispravno. Čuvati zapaljivi plin na hladnom, zatvorenom i tamnom mjestu je kritično. Držite boce dalje od bilo kakvog oblika topline, iskri, plamena ili vrućih površina pod svaku cijenu. Prostor u kojem skladištite zapaljivi plin držite prozračenim i hladnim te podalje od bilo kakvih potrošnih pića.